Search

Uvod u sertifikaciju “zelenih” zgrada

Facebook
Twitter
LinkedIn

Kada govorimo o zelenoj gradnji, prva asocijacija su obično – sertifikati. Postoji dobar razlog za to: sertifikati su važni za podizanje nivoa znanja i unapređenje prakse pri izgradnji zelenih objekata. Štaviše, oni nam nude alatke za procjenu koliko je određena zgrada “zelena”. Pored toga, sertifikacioni procesi nas uče kako da budemo bolji u našim arhitektonskim praksama, bilo da je u pitanju projektovanje ili izgradnju održivih zgrada.

Kada odlučite da krenete u sertifikaciju zelene zgrade, obično se suočavate sa nekoliko pitanja:

  • Koje vrste sertifikacionih sistema postoje?
  • Da li je bitno da kao arhitekta posjedujem licencu za sertifikaciju, i kako to utiče na moju karijeru?
  • Koje prednosti donosi posjedovanje zelenog sertifikata za zgrade?
  • Koliko obično košta sticanje licence ovlašćenog eksperta u sertifikacionim sistemima??

 

U ovom blogu kratko ćemo se osvrnuti na sisteme ocjenjivanja zelenih zgrada, odnosno na alate i sisteme sertifikacije, koje često nazivaju i standardi za sertifikaciju životne sredine ili sistemi ocjenjivanja. Ovo je bitna oblast koja zaslužuje detaljnije istraživanje od strane svakog arhitekte zainteresovanog za unapređenje svog znanja o zelenoj gradnji. Međutim, iako je sertifikacija poželjna, želimo istaći naše uvjerenje da nije neophodno posjedovati sertifikat da biste projektovali i gradili zelene zgrade.

Pa ipak, posjedovanje statusa sertifikovanog arhitekte definitivno vam otvara nove mogućnosti. Hajdemo na početku razmotriti osnovnu svrhu sistema sertifikacije zgrada. U suštini, kao i svaka druga sertifikacija, ona nam garantuje određeni nivo kvaliteta prema pokazateljima koji su unaprijed definisani standardima uspostavljenim od strane sertifikacionog tijela. Ti standardi nam pomažu da zgrada zaista bude “zelena” (zato što je to činjenica, a ne zato što tako tvrde arhitekta, vlasnik ili investitor).

Sertifikacioni sistemi omogućavaju mjerenje i upoređivanje održivosti zgrada kroz primjenu precizno definisanih kriterijuma. Prije razvoja sertifikacionih sistema, bilo je skoro nemoguće uporediti dvije “zelene” zgrade. Danas, ukupni rezultati sertifikacije omogućavaju upoređivanje zgrada sertifikovanih istim sistemom. Ipak, to trenutno nije moguće ukoliko su zgrade sertifikovane različitim sertifikacionim sistemima.

Takođe, sertifikacioni sistemi su se pokazali kao veoma uspješan put ka podizanju svijesti o održivosti unutar građevinskog sektora. Izgradnja “zelene” zgrade je, za razliku od konvenicionalnog objekta, zasnovana na kvantitativnim i kvalitativnim parametrima. Upravo ti parametri utvrđeni su sertifikacionim sistemom koji sprovode obučeni, sertifikovani stručnjaci. Tamo gdje su tržišta osjetljivija , a građani/ke obrazovaniji, posjedovanje sertifikata je stvar prestiža i reputacije vlasnika ili investitora zgrade.

Najpoznatiji sertifikacioni sistemi

Da vidimo koji su najpoznatiji sertifikacioni sistemi. Ne postoji jedinstveni globalni sistem sertifikacije zelenih zgrada, što otežava upoređivanje zgrada koje su sertifikovane, ali pod različitim sistemima. To je praktično nemoguće uraditi. Podelićemo sertifikacioni sistem na dva tipa koji se najčešće susreću u praksi.

Prvu grupu čine međunarodni sertifikati sa standardima i parametrima koji sveobuhvatno posmatraju zgradu. Nasuprot njima, postoji druga grupa koju čine sertifikati fokusirani na energetsku efikasnost zgrada, koje obično regulišu nacionalni zakoni u svakoj zemlji.

Najpoznatiji međunarodni sertifikati su LEED (Sjedinjene Američke Države), BREEAM (Ujedinjeno Kraljevstvo), DGNB (Nemačka), HQE (Francuska), Minergie (Švajcarska), CASBEE (Japan) i Green Star (Australija). Još jedan zanimljiv koncept je SBTool, okvir za ocenjivanje održive performanse zgrada i projekata koji se može smatrati i setom alata koji pomažu organizacijama u razvoju lokalnih sistema ocjenjivanja. Takođe vrijedni pažnje su još i, možda najmlađi, sertifikacioni sistem nazvan WELL kao i sistem sertifikacije pasivnih kuća Passive House Standard. Ovaj posljednji standard se fokusira na kreiranje tzv. pasivne zgrade koja koristi vrlo malo energije za grijanje i hlađenje, a to se postiže korišćenjem obilne izolacije, hermetične konstrukcije i efikasnih prozora.

Pomenuti sertifikati su razvijeni u različitim zemljama, ali imaju internacionalni karakter jer većina zemalja nema svoje nacionalne sisteme postavljene na takav način. Posjedovanje tih sertifikacionih sistema je na dobrovoljnoj bazi, a njihova upotreba je više stvar tržišta, društvene odgovornosti i brendiranja, nego obaveze.

Svaki sistem ima svoj set faktora, oblasti i parametara koji se razmatraju i ocjenjuju. Što je više elemenata uključeno, to je sveobuhvatnija sertifikacija. Sistemi se razlikuju prema temama koje pokrivaju i na koje se fokusiraju. Neki više fokusiraju na potrošnju energije i sam objekat, dok drugi pokrivaju šire aspekte korišćenja zgrade, poput njenog odnosa sa okolinom, lokalnom zajednicom i zdravljem korisnika. Međutim, uopšteno se može reći da, svi sertifikacioni sistemi analiziraju, više ili manje, tri glavna aspekta održivosti, a to su ekološka, ekonomska i društvena održivost.

Da sumiramo, treba praviti razliku između međunarodne sertifikacije zelenih zgrada i sertifikacije (obično nacionalne) koja se fokusira na energetsku efikasnost objekata. Prva je sveobuhvatnija i razmatra zgradu holistički, njen životni ciklus i okruženje, socijalne i kulturne aspekte. Istovremeno, sertifikacija zasnovana na potrošnji energije ostaje uglavnom unutar tog polja.

Sistemi sertifikacije su važna tema koja se ne može istražiti u jednom postu. Bez obzira na to koji izaberete za dalje proučavanje kako biste unaprijedili svoje znanje ili se pripremili za akreditaciju, sigurno nećete pogrešiti.

Ipak, pitanja na koja treba odgovoriti prije nego što se odlučite za bilo koji od ovih sertifikata su:

  • Da li želim da se fokusiram na jednu oblast (npr. energija) ili želim više holistički pristup?
  • Koje oblasti pokriva sertifiakt?
  • Da li želim da sertifikujem staru, postojeću zgradu ili novu koja tek treba da bude projektovana?
  • Da li je sertifikat poznat i priznat na tržištu na kojem radim?
  • Koliko traje proces akreditacije? Mogu li proces završiti online ili trebam proći obuku u jednom od centara akreditovanih za tu uslugu?
  • Koliko košta akreditacija i koliko košta obnavljanje licence? Za koji period?
  • Ako se moj rad fokusira na određeni tip zgrada, poput škola ili bolnica, da li je taj specifični sistem dovoljno specijalizovan za taj tip zgrada?
  • Da li moj investitor preferira jedan specifični sertifikacioni sistem, i koji od njih je najbolji za promociju i brendiranje njegove/njene zgrade?

 

Svjetski savjet za zelenu (World Green Building Council) gradnju pripremio je sveobuhvatnu listu sertifikacija koja će vam pomoći da istražite i neke manje poznate standarde koji bi odgovarali vašem radu.

Pročitajte: Sertifikacijom do održive arhitekture

Pročitajte još:

Podjeli:

Pišite nam