Search

Kišnica u “zelenim” zgradama

Facebook
Twitter
LinkedIn

Voda je nezamenjivi resurs koji nas održava u životu. Za razliku od energije, koja se može dobiti korišćenjem različitih obnovljivih i neobnovljivih resursa, čista i pristupačna voda ne može se proizvesti—ona mora biti očuvana i mudro korišćena. U posljednjih šest decenija, potrošnja vode na planeti je dramatično porasla, ona se utrostručila. Na drugoj strani, preostaje samo 1% vode za održavanje života na planeti. Ova alarmantna statistika naglašava hitnu potrebu za održivijim pristupima upravljanja vodom, kako bi ovaj dragocjeni resurs ostao dostupan za sadašnje i buduće generacije.

U vremenu kada postaje jasno da održivi koncepti nisu samo još jedan trend, već centralni aspekt moderne arhitekture, zeleni načini upravljanja vodom još jedan su simbol ekološkog pristupa. Ovaj blog post istražuje brojne načine na koje zelene zgrade mogu iskoristiti dragocjeni prirodni resurs: vodu.

Značaj održivog korišćenja vode u arhitektonskim projektima ne može se previše naglasiti. Upotrebom sistema koji skupljaju i omogućavaju ponovno korištenje vode možemo značajno smanjiti naš ekološki otisak.

Šta su alternativni izvori vode?

Alternativni izvori vode odnose se na bilo koji izvor vodosnabdijevanja koji se razlikuje od konvencionalnih izvora slatke vode, kao što su gradske vodovodne mreže. Ovi izvori obično su nedovoljno iskorišteni ili se smatraju otpadom, ali uz prave tehnologije, mogu se pretvoriti u vrijedne resurse za očuvanje vode u arhitektonskim projektima.

Opcije za ponovnu upotrebu vode

  • Sakupljanje kišnice: Ovo je jedna od najpopularnijih metoda za ponovnu upotrebu vode. Kišnica se sakuplja sa krovova i drugih površina, filtrira i skladišti za kasniju upotrebu. Ova voda se može koristiti za zalivanje bašta, ispiranje toaleta, pa čak i za pranje veša i vozila.
  • Recikliranje sive vode: Ponovna upotreba korištene vode iz sudopera, tuševa i mašina za veš može se tretirati i upotrebiti za zalivanje biljaka, ispiranje toaleta i druge ne-pijaće svrhe. Ova metoda svakako smanjuje potrošnju pitke vode i opterećenje na lokalne sisteme za tretman otpadnih voda.
  • Povrat kondenzata: Voda koja se kondenzuje u HVAC sistemima može se sakupljati i koristiti za tehničke potrebe ili zalivanje biljaka.
  • Zeleni krovovi: Osim što poboljšavaju izolaciju i pomažu u upravljanju urbanim toplotnim ostrvima, zeleni krovovi mogu biti osmisljeni tako da apsorbuju i zadržavaju kišnicu, koja se kasnije može koristiti za zalivanje samog krova ili drugih zelenih površina na imanju.
  • Tretman crne vode: Tretiranje otpadnih voda iz toaleta i kuhinjskih sudopera na nivo siguran za ne-pitke namjene.
  • Upotreba uređaja sa niskim protokom vode: Ovo podrazumijeva ugradnju uređaja kao što su tuševi sa niskim protokom, WC šolje sa niskim protokom, aeratori za slavine, ventili za smanjenje pritiska… Oni značajno smanjuju potrebu za pitkom vodom i minimiziraju gubitak vode. Ove tehnologije ne samo da štede vodu, već dugoročno smanjuju i troškove.

 

Integracijom ovih i drugih principa, arhitekti i inženjeri mogu značajno smanjiti potrošnju slatke vode, smanjiti troškove za komunalije i doprinijeti održivijem izgrađenom okruženju.

U ovom blogu bavićemo se sakupljanjem kišnice kao jednostavanim i efikasanim metodom, preuzetim iz tradicije i ponovno ugrađenim u savremenu održivu arhitekturu. Upotreba kišnice ima veliki potencijal da značajno smanji upotrebu pitke vode.

Sakupljanje kišnice

Pitka voda svojim kvalitetom mora da zadovolji svakodnevne potrebe za pićem, pripremom hrane, pranjem sudova ili rublja, itd. Postoje, međutim, brojne radnje koje se ne moraju obaviti upotrebom isključivo pitke vode: zalivanje travnjaka, napajanje vodokotlića, pranje ulica i staza, čak i automobila ne mora nužno iziskivati potrebu za čistom, skupom vodom.

Sakupljanje kišnice za korišćenje u domaćinstvu svakako može biti neophodno u ruralnim područjima, ali može smanjiti račune za vodu i u urbanim područjima.

Šema sistema za sakupljanje kišnice

Prednosti korišćenja kišnice

  • Znatno smanjeno opterećenje na komunalni distributivni sistem, i manja zavisnost od istog;
  • Sistemi za korišćenje kišnice mogu da obezbijede vodu i u periodima kad je javni sistem u kvaru ili je pristup sistemu ograničen;
  • Ukoliko se planira u fazama projektovanja naselja, vodovodni distributivni sistem može biti dimenzionisan na znatno manji kapacitet, čime se uštede ostvaruju i na komunalnom nivou;
  • Smanjuje se površinski oticaj, posebno u urbanim sredinama, čime se smanjuje opterećenje na kanalizacioni sistem;
  • Smanjuje se opterećenje na centralna izvorišta vode za piće;
  • Voda se upotrebljava na mjestu njenog javljanja, čime se smanjuju i distributivni troškovi;
  • Može se primjeniti na nove ali i na postojeće objekte, često uz minimalne intervencije;

 

Sakupljanje kišnice uključuje prikupljanje kišnice s površina poput krovova i njeno skladištenje za kasniju upotrebu. Ovaj proces nije samo hvatanje kišnih kapi, to je sistematičan pristup koji uključuje filtraciju, skladištenje i distribucijske sisteme, dizajnirane da osiguraju da je voda prikladna za namijenjenu upotrebu.

Ključne komponente sistema za sakupljanje kišnice

Sistem za sakupljanje kišnice sastoji se iz nekoliko ključnih djelova koji omogućavaju efikasno prikupljanje i skladištenje atmosferske vode. Prvi dio sistema je slivna površina, najčešće krov, koji služi kao primarna tačka za prikupljanje vode. Nakon toga, voda se preko sprovodnog sistema, koji obično uključuje sistem cijevi i oluka precizno dimenzionisanih da minimiziraju gubitke vode usled prelivanja, transportuje do rezervoara. Rezervoar je ključna komponenta sistema jer skladišti vodu od momenta njene pojave do trenutka kada je potrebno da se koristi. Zbog svoje centralne uloge u sistemu, rezervoar često predstavlja i najskuplji dio, sa udjelom u ukupnim investicijama koji može da iznosi više od 50%. Uobičajene dimenzije rezervoara za potrebe jednog domaćinstva kreću se između 1,5 i 4,0 kubnih metara, prilagođene potrebama i kapacitetima korisnika.

Zaključak

U kontekstu modernih arhitektonskih praksi, značaj održivog korišćenja prirodnih resursa postaje sve izraženiji. Sakupljanje i ponovno korišćenje kišnice u zelenim zgradama predstavlja ključni korak ka očuvanju čiste vode za buduće generacije. Kroz različite tehnike, od recikliranja sive vode do korištenja kišnice za različite potrebe, arhitekti i urbanisti imaju priliku da smanje ekološki otisak zgrada.

Često postavljena pitanja

Kako se sakuplja kišnica u urbanim zgradama? Kišnica se sakuplja sa krovova i skladišti u posebnim rezervoarima. Sistem cijevi i oluka omogućava efikasno prikupljanje i minimiziranje gubitaka.

Gdje se može koristiti sakupljena kišnica? Sakupljena kišnica se može koristiti za zalivanje bašta, ispiranje toaleta, pranje ulica i vozila, i za druge tehničke potrebe.

Koje su prednosti korišćenja kišnice u zelenim zgradama? Prednosti uključuju smanjenje opterećenja na javni vodovod, smanjenje troškova, kao i doprinos očuvanju okoline kroz smanjenje površinskog oticaja i opterećenja na kanalizacione sisteme.

Pročitajte još:

Podjeli:

Pišite nam